Widget not in any sidebars

 

 

Kad je Carl Jung pred kraj svog zivota bio upitan da li ima nade za čovječanstvo, njegov odgovor je bio: “ Samo ako se dovoljno ljudi na ovoj planeti posveti unutarnjem radu sa sjenom. Mi ne postajemo prosvijetljeni imaginacijom objekata svjetla već osvješćivanjem tame. Iako je ova zadnja procedura neprijatna i zbog toga nepopularna. “

 

                                  Što je – naša sjena?

SJENA predstavlja našu tamniju polovicu – sve o nama što pokušavamo zanijekati ili sakriti od drugih i od samih sebe – mržnja, bijes, sram, krivnja, strah, ljubomora, zavist, sebičnost, itd…

Od trenutka kad se probudimo pa do trenutka kada legnemo, mi na sebe navlačimo emocionalne maske za koje osjećamo da ih moramo nositi kako bi preživjeli i bili sposobni da zadovoljimo svoje profesionalne i osobne ciljeve, da ‘živimo svoje snove’…

U međuvremenu naši roditelji oboljevaju, djedovi i bake umiru, djeca su nam zlostavljana u školi, mi prolazimo kroz razvod braka, naši najbolji prijatelji dijagnosticiraju rak…

Ali – ‘Mi smo DOBRO, život ide dalje’ –  nastavljamo se osmjehivati…

 

Zašto se toliko trudimo da sakrijemo i zaniječemo vlastite osjećaje?

Velika većina nas je odgajana po modelu da djecu treba vidjeti ali ne i čuti, što podrazumijeva određeni standard ponašanja, osobito u društvu odraslih.

Od dana rođenja, većina naših roditelja i skrbnika nas je hvalila samo kad smo se “ponašali”, samo onda kada smo bili dobri dječaci i djevojčice.

Svijetla strana naše osobnosti bila je jedina prihvaćena i slavljena strana.

Svaki puta kada smo se kao djeca osjećali preplašeni, ljuti, ljubomorni, tužni – kad god nismo bili ‘dobri’ – bili bi sramljeni i / ili kažnjeni.

I zato što kao djeca nismo uspjevali izraziti naše misli, emocije, probleme ili sukobe kroz igru, gestikulaciju, zvukove ili jezik – mi tada odrastamo u tužne, depresivne, ljute, uplašene odrasle osobe s lažnim osmjesima koji se “uvijek DOBRO osjećaju”.  I upravo zbog toga nam je u odrasloj dobi toliko neprijatno i neugodno sa našim negativnim emocijama da tada poduzimamo BILO ŠTO kako bismo pobjegli od naše sjene – jedemo, pijemo, drogiramo se, upražnjavamo seks, gledamo televiziju, trčimo, surfamo internetom, vježbamo jogu, radimo prekovremeno….

“Najduhovniji” među nama pokušavaju izbjeći svoje tamne aspekte tvrdeći i ‘dokazivajući’ svijetu koliko su povezani s Izvorom, osjećajući samo čistu ljubav, svjetlo, nesebičnost i mir – a NIKAD negativne emocije.

“Duhovno zaobilaženje” je umjetnost korištenja naših duhovnih uvjerenja kako bi izbjegli suočavanje sa našim bolnim osjećajima, neriješenim ranama i nezadovoljenim potrebama, ili kako bi izbjegli njihovo iscijeljivanje.To je stanje IZBJEGAVANJA. Budući da je to stanje izbjegavanja – to je stanje OTPORA. Duhovno zaobilaženje je tamna strana duhovnosti.” (Teal Swan)

Ali kako naša sjena nikada nije predaleko, ona čeka i vreba na nas i u našim najsvjetlijim životnim trenucima – kada se Pandorina kutija naposljetku razbije, često je nažalost – PREKASNO. Prekasno za bijeg i prekasno za rješavanje našeg “iznenadnog” problema.  Izlazimo na životnu pozornicu  na kojoj se osjećamo apsolutno nesposobnima za rješavanje naših problema. Tada se već mentalno i emocionalno raspadamo. Tada smo već terminalno ili kronino bolesni.  A ono što je najgore kod udara naše sjene – kada naše maske konačno padnu – u ovom svijetu koji promovira sreću i pozitivan fokus – mi se tada osjećamo POTPUNO SAMI sa našom boli.

 

 

                 Kako možemo vježbati prihvaćanje naše sjene?

Možemo započeti tako da prvo vježbamo prihvaćanje svih naših emocija, uključujući i ‘negativne’. Najprije moramo priznati i prihvatiti činjenicu da nema emocije koja je pogrešna ili loša.  Da bi lakše pristupili našim osjećajima najbolje je leći, zatvoriti oči, duboko disati i zapitati se:

Što osjećam u ovom trenutku? Gdje je taj osjećaj / senzacija / emocija u mom tijelu? Zbog čega se ovako osjećam? Tko ili što utječe na mene da se tako osjećam? Kada sam se zadnji put osjetio ovako ? Kada sam se prvi put osjetio ovako?   Budite strpljivi i dopustite da se dogodi što god. U sljedećem koraku mogli bismo promatrati trajne obrasce u našem životu zbog kojih se ne osjećamo dobro. To su možda česte svadje sa partnerom ili jake negativne reakcije sa djecom ili roditeljima.   Ista pitanja možemo koristiti za pristupanje našim negativnim emocijama.

Neka od pitanja kojima možemo doći do naših uvjerenja o sjeni su:   Kada me osoba ovako tretira, što to znači za mene (o meni )? Što bi to značilo ako je to istina? Što jos…..?

Neka od čestih uvjerenja o sjeni su:  Nešto mi je u redu. Nisam dovoljno vrijedan. Ja sam neodgovoran. Nisam dovoljno dobar. Nikome nije stalo do mene.

 

                                                   Koristan alat u radu sa sjenom: 

DNEVNIK – svakodnevno pisanje o svemu što osjećamo, o onome o čemu mislimo, što primjećujemo ili promatramo

PISANJE PISMA – osobi s kojom smo u sukobu napišemo sve što osjećamo (ne trebamo poslati pismo)

RAD SA UNUTARNJIM DJETETOM – pošto je ovo vrlo široka tema, pročitajte moj članak na tu temu: http://angelicahorvatic.com/inner-child-work/

MEDITACIJA – pristupanje našim najtamnijim emocijama i njihovo prihvaćanje – dišemo u emocije i promatramo što se događa

UMJETNOST – mnoga najjača umjetnička djela ne bi mogla biti stvorena da nije naše sjene! Osjetimo svoje najtamne emocije, istražujmo ih, nacrtajmo ih, slikajmo, pišimo o njima, pjevajmo, svirajmo, plešimo – STVARAJMO!

Dozvolimo si priznati, potvrditi i razumijeti našu najdublju tminu.  Dozvolimo si prihvatiti i potvrditi naše negativne emocije.  Usudimo se sjesti i pogledati našu sjenu.   Jer sve dok je sunca, biti će i sjene koja ga slijedi.

Jedno od najbolnijih ali i NAJVRIJEDNIJIH iskustava u našem životu je sposobnost da se pogledamo u zrcalo i da vidimo tko smo mi doista ( NE tko bi željeli biti ). Tek kad to možemo – tek tada može doći do pravog unutrašnjeg MIRA i ISCJELJENJA.

 

ANGELICA HORVATIC (www.angelicahorvatic.com)

Izvor :  atma.hr