Prema velikom mudracu Patanđaliju postoji devet prepreka  na duhovnom putu kao devet oblika poteškoća s kojima se duhovni aspirant (sadhaka) skoro svaki dan susreće na svom putu joge.

Bolest, gubitak povjerenja, sumnja, nesigurnost, lijenost, svjetovni užici (gubitak nevezanosti – vairagje), nezadovoljstvo, pomanjkanje entuzijazma i nesposobnost koncentracije su smetnje (vikšepa) i prepreke (antaraja) na duhovnom putu.

1. Bolest

Kao prvo susrećemo se sa VJADHI. Vjadhi znači bolest, ali isto tako i općenito napornu i otežavajuću smetnju koja negativno utječe na naše vježbanje i onemogućuje ga. To mogu biti i buka, obiteljska svađa ili neka uznemirujuća briga.

2. Sumnja

Sljedeća prijetnja je STJANA – sumnja u djelovanje u vlastiti napredak. Misli poput: “Vježbam već nekoliko godina i još uvijek nisam ništa postigao…” – teška su smetnja koja naposljetku zaista zaustavlja naš daljnji razvoj. Mantrom i molitvom možemo prevladati takve misli i unutarnje porive.

3. Osjećaj unutarnje slabosti

Još jača smetnja je SAMŠAJA – osjećaj unutarnje slabosti koja vodi sumnji hoćemo li ikada dostići naš cilj. To znači da smo izgubili šraddhu, našu vjeru. Sumnje slabe snagu naše volje (bili mi toga svjesni ili ne) i jačaju negativne misli. Upravo kroz sumnje počinju se smanjivati naši izgledi. Zbog toga, dok god ne osnažimo dovoljno iznutra, trebamo izbjegavati osobe koje negativno kritiziraju i potkopavaju. One slabe naš duh i pripremaju podlogu za sumnju.

4. Lijenost

PRAMADA znači lijenost, a ovdje to podrazumijeva gubitak discipline, dopuštanje neredovitosti u vježbanju. Kada počnemo naveliko prihvaćati razonode i odvraćanja, odgađati vježbanje te zanemarivati naša načela, upali smo u klopku pramada. Postajemo lakoumni i imamo spremne izgovore. Ali ni jedan film ili knjiga, bilo kakav hobi ili sport, studij ili zanimanje ne mogu nam pružiti ono što možemo dostići sadhanom (duhovnom praksom).

Razmislite, dali ste obećanje sebi i svome Učitelju i ono je sada postalo vasa dužnost. Ako sjedinite ovu dužnost s ljubavlju, tada je vaš uspjeh siguran.

5. Tromost

Kad ALASJA, tromost ili tamas guna prevlada u nama, osjećamo se umornima, praznima, ukočenima i nesposobnima za jasno razmišljanje. Ovu smetnju često možemo prevladati promjenom načina prehrane. Hrana utječe na ravnotežu energija i guna u nama. Prije svega trebate prestati jesti meso. Nemojte dopustiti da vaš trud na duhovnom putu bude uništen zbog pohlepe vašeg jezika. Najbolje je uzimati satvičnu vegeterijansku hranu: koliko god je moguće biološki i svježe pripremljeno povrće. Mlijeko, kruh, žitarice, voće i orahe.

6. Vezanost

AVIRATI je vezivanje za svjetovne vezanosti – suprotnost vairagji, odricanju. Osobito se odnosi na vezanost uz loše osobine i navike koje nas koče na duhovnom putu. Uvijek se sjetite da vrijeme na vas ne čeka. Propušteno vrijeme se ne može vratiti. Pravi tragalac nikad neće odustati od traganja sve dok ne nađe ono što je tražio, pri čemu je neizostavna vairagja.

Ne trebate ništa odbaciti ili napustiti – živite svoj život sa svojom obitelji, partnerom, prijateljima – ali ne zaboravite svoj istinski cilj. Svjetovne dužnosti nisu prepreka – ako ih obavljate pažljivo i s ljubavlju – čak vam i pomažu pri ostvarenju ovog cilja.

7. Nezadovoljstvo

BHRANTI DARŠANA – nezadovoljstvo, negodovanje i sumnja u djelotvornost vježbi, u prikladnost mantre ili krije – također su prepreka. Kada tragalac počne mijenjati mišljenje o vlastitom putu ili svom Učitelju, poput kameleona koji mijenja boju, dolazi u veliku opasnost. Ako se iz nesigurnosti u ispravnost puta uvijek ponovo vraćate na početak da biste slijedili neki drugi put, nećete nikada postići svoj cilj. Nemojte da na vas utječu bilo vanjski ili unutarnji događaji. Svjesnom vjerom slijedite put za koji ste se odlučili. Smetnje i problemi će se uvijek pojavljivati, to je u prirodi svijeta.

8. Zapostavljanje discipline

ALABDHA BHUMIKAT znači zapostavljanje discipline. Mnogi započinju s vježbanjem puni oduševljenja, vjere i povjerenja, ali ukoliko uskoro ne dožive uspjehe njihova početnička gorljivost slabi i gubi polet. Ovo nažalost vrlo često doživljavam s mojim učenicima. Oni počinju s velikim oduševljenjem, a ubrzo zatim sve zapostavljaju. S ovom teškoćom bori se skoro svaki učenik na svom putu.

9. Nemir uma

Posljednja smetnja, ANAVASTHITATVANI ĆITTA – nemir uma i nesposobnost koncentracije – također je poznata svakom vježbaču. Iako smo pronašli pravu tehniku i potpuno se na nju usmjerili, ćitta vrittiji (valovi misli) nam ponovno postaju nemirni i lutaju naokolo. Ovu poteškoću možemo zasigurno prevladati nepokolebljivim  vježbanjem, kao što postojano kapanje vode pravi udubljenje u tvrdoj stijeni.

Kako napredovati na duhovnom putu?

Patanđali nam u Joga sutrama daje sustavan uvod kako uspješno napredovati na duhovnom putu. Na tom putu postoje mnoge smetnje koje trebamo poznavati kako se ne bi nespremni susreli s njima. Patanđali te smetnje također označava i kao “bolesti”, ne misleći pritom na tjelesne infekcije, već na bolesne “nezdrave” misli i osjećaje. Tjelesne bolesti se mogu lakše tretirati i liječiti od nevidljivih, duševnih smetnji. Pritom je još i otežavajuće što takve misli i osjećaje često smatramo ugodnima. Nažalost, kada im popustimo one vode do nesretnog završetka. Ako ne izdržimo i prekinemo naše vježbe tih će nas devet “bolesti”, što ih je Patanđali nabrojio u tridesetoj sutri, dovesti do pada. Valovi osjećaja koji se podižu u našem umu su daleko moćniji od valova olujnog oceana. Valovi negativnih misli oslabljuju i tako dovode do gubitka duhovne energije.

Nemojte izgubiti odvažnost ukoliko vam izgleda da nemate vidljivog uspjeha. Onaj koji traga, neprekidno vježba i trudi se, sigurno će dostići svoj cilj. U ovom svijetu se moramo za sve boriti – za uspjeh u studiju i zvanju, sklad i stabilnost u prijateljstvu i braku. Taj put nije lagan, no oslabi li trud ubrzo će se ugnijezditi “rak” koji se tako brzo širi da također napada i uništava i zdrave dijelove. Bolest kao rak nije ograničena samo na tijelo, slično se pojavljuje i u području misli. Ove “bolesti” ne djeluju samo na osobu koju su pogodile, već se šire i na one što su s njom u vezi.

Od onog koji je od mene udaljen pet metara i ja sam pet metara daleko. Ako napravi jedan korak unatrag i moja će udaljenost od njega biti jedan korak više. Isprva niste svjesni da se udaljavamo jedan od drugoga, a kada to primjetite vjerovatno je već prekasno.

Tragaocu na duhovnom putu nije lako u svim životnim situacijama držati se svojeg “kolosijeka” i očuvati pozitivne osjećaje i misli. Ponekad je potrebno i više života da bi čovjek konačno postao svjestan svojih grešaka i naposlijetku shvatio o čemu se radi i što treba dostići.

Sljedeća slika pojašnjava u kakvoj se situaciji nalazi duhovni tragalac. On je poput neplivača koji je pao u duboku vodu i očajnički doziva upomoć. Zgrabit će bilo koju priliku koja obećava spas. Čak i ako mu pružite komad bodljikave žice, čvrsto će se primiti za nju ne obraćajući pažnju na bodlje koje mu se zabadaju u ruku. On zna da je jedina nada za spas života u tome što se čvrsto drži. Na isti će se način tragalac za sjedinjenje s Bogom ili spoznajom Boga čvrsto držati svog puta bez obzira na to koliko on bio bolan.

Svatko ima vlastitu predodžbu Boga. Neki obožavaju Boga u kamenu i mole se pred njim. Je li taj kamen presudan za uspjeh molitve? Nije! Važni su vjera, povjerenje i unutarnja jasnoća onoga koji moli. Tako je moguće dobiti više jasnoće od kamena negoli od čovjeka. Pomoću bilo kojeg simbola što ga štujemo s vjerom možemo probuditi vlastito unutarnje vodsto i Učitelja, svoje unutarnje Jastvo. U najvišem stanju svijesti, samadhiju, dolazi do kranjeg sjedinjenja znalca, znanja i objekta znanja. Kroz nirbiđa samadhi u kojem će se konačno rastočiti sve karme, tako da ne preostane ni najmanja klica ili sjeme neke “bolesti”, na kraju dostižemo svoj cilj – oslobođenje od smrti i ponovnog rođenja. Dotad su nam karme bile za petama – nismo ih mogli vidjeti, ali smo osjećali njihovo djelovanje u svojoj sudbini. Posljedice karmi doživljavamo kao sreću i nesreću, kao lijepe i ružne događaje u svom životu.

Karme usmjeravaju naše unutarnje osjećaje i misli, tako da nam se sudbina iznenada može sasvim izokrenuti. Kada pogledamo unatrag često smo i sami vrlo iznenađeni kako su nam se pogledi na život izmjenili – i ovime također upravlja karma. Nazvat ćemo to slučajem ili iznenađenjem – no to su učinci djela koja smo napravili u ovom ili prošlom životu.

Za duhovnog aspiranta vrlo je važno živjeti potpuno svjesno. Samo sjesti, zatvoriti oči i odrediti sebi da meditira, a pritom pustiti misli da slobodno lutaju bez imalo svijesti o njima, znak je lijenosti. Trebalo bi točno promatrati što i s kim pričamo, provjeriti što činimo i činimo li ono što bismo trebali. Kada zapostavimo tu kritičku samoanalizu, pripremamo tlo za onu bolest koju Patanđali opisuje kao – bolest nemirnog uma. Um je nemiran kada anthakarane nisu čiste. Nečisto ovdje znači da još uvijek postoje neispunjene želje, čežnje i osjećaji koji su dosad bili potisnuti, kao i negativni dojmovi koji su izvana prodrli u našu podsvjest.

Gdje god da čovjek živi u svijetu, uvijek se susreće sa smetnjama i iskušenjima. Često im podlegne kao žrtva, ali s ustrajnošću ipak ponovno nalazi put natrag. Patanđali nas priprema na prepreke s kojima trebamo računati. Kada se susretnemo s njima trebamo ih ispravno procijeniti i suprotstaviti im se. Strpljenje i izdržljivost, mantra đapa i sumaran naposlijetku pobjede sve smetnje.

Autor :  Sandra Petra Pintarić