Očekivanja su ideje o tome kako stvari trebaju biti postavljene u našim i tuđim životima. To su utvrđena pravila kojih mislimo da se trebamo pridržavati. Ona su jedan od glavnih uzroka za razočaranje i neuspjeh u životu. Svi smo mi društvena bića i važno nam je da budemo prihvaćeni od strane drugih, stoga većina ljudi živi prema očekivanjima postavljenim prema sebi, prema drugima, prema životu ili prema očekivanjima drugih prema nama. Glavni uzrok naše potrebe za ispunjavanjem očekivanja je strah od neodobravanja i neprihvaćenosti.

1. Očekivanja od sebe – Ljudi od sebe često puta očekuju savršenost u svemu što rade, u prezentaciji sebe drugima, u potvrdi sebe pred drugima, u osvajanju tuđe pažnje, naklonosti i ljubavi. Kada osjete neuspjeh imaju osjećaj da su podbacili, povuku se u sebe i osjećaju da su grozne, nekompetentne i bezvrijedne osobe rođene za neuspjeh, te lako razviju mržnju prema sebi, strah i depresivnost. Ako se ovo razvije u dugotrajno stanje, može ponekad dovesti i do suicidalnih namjera.

2. Očekivanja od drugih – Od osoba koje su nam bliske i/ili važne očekujemo da sa nama postupaju ljubazno, obzirno, s poštovanjem, pravedno, s ljubavlju, suosjećanjem itd. Kad se to, međutim, ne dogodi, smatramo kako nas ne vole, ne poštuju, da su grozne osobe i u skladu sa tim javljaju se bijes, razočarenje, povrijeđenost, potreba za osvetom i sl., što vodi u samosažaljenje i/ili agresiju.

3. Očekivanja od života – Mnogi smatraju da ne mogu uživati u životu ako životni uvjeti nisu potpuno sigurni, bez problema i da im idu na ruku te da, ako tome nije tako, neće moći to podnijeti, preživjeti i nikada se neće moći radovati životu. Ovakav način razmišljanja vodi u depresiju, očajanje, bijes i povlačenje od života.

4. Očekivanja drugih prema nama – tu spadaju sva obiteljska, roditeljska, bračna, ljubavna, poslovna i društvena očekivanja, pri čemu se osjeća krivnja ako se ne ispune očekivanja drugih na nas. Budući da nam je važno da nas drugi prihvaćaju i odobravaju naše ponašanje, počinjemo se ponašati u skladu sa očekivanjima drugih. Problem počinje kada su naša mišljenja, potrebe i stavovi u neskladu sa očekivanjem drugih na nas.

Realna i nerealna očekivanja

Realna očekivanja su prirodna očekivanja utemeljena na povjerenju prema sebi i bliskim osobama. Realno je očekivati da prođemo na ispitu ako smo se spremili i vrijedno učili. Prirodno je očekivati od bliskog prijatelja da nam pomogne kada nam to zatreba. Međutim, nerealno je očekivati da pobijedimo na maratonu, a da nikada ranije nismo trčali.
Nerealna očekivanja su konrolirajuća i često su sastavni dio ovisničkih odnosa. Primjer mogu biti situacije u kojima od partnera očekujemo da sve neugodne situacije rješava umjesto nas, ili očekivanje da nam partner kupi nešto van dometa njegove/njezine mogućnosti, ili da će naše dijete ispuniti naše neostvarene snove.
Nerealna očekivanja su nedostatak zdravog rasuđivanja i ograničavaju nas.

Život bez očekivanja

Ako ostajemo vjerni sebi, izlažemo se riziku da nas drugi odbace. Ako se ponašamo u skladu sa očekivanjima drugih, gubimo sebe i svejedno smo nezadovoljni.
Jeste li spremni razočarati druge da biste ostali vjerni sebi?
Kada istinski upoznamo sebe, osvijestimo svoje želje i potrebe, svoj životni put i svrhu svojeg življenja, možemo na miran i spokojan način slijediti svoje snove, želje, biti kreativni i koristiti svoj puni potencijal u životu.
Ne možemo se svima svidjeti, u redu je biti ranjiv. Moramo prihvatiti činjenicu da možemo biti odbačeni i povrijeđeni. Kada to prihvatimo i odbacimo teret očekivanja, prestajemo se osjećati frustriranima, razočaranima, neuspješnima i nezadovoljnima.

Ljudi iz potrebe da udovolje tuđim očekivanjima često puta završavaju škole/fakultete koji ih ne zanimaju, rade poslove koji ih ne ispunjavaju, vjenčavaju se s osobama koje ne vole, postaju roditelji bez da to uistinu žele…
Kada prestanemo imati očekivanja prema sebi i drugima, te kada prestanemo ispunjavati tuđa očekivanja, dobivamo priliku da kreiramo život prema slobodnom izboru, a sebi i drugima dajemo priliku da budemo ono što uistinu jesmo, bez obzira na ulogu koju trenutno igramo. Slobodni smo od kalupa unutar kojeg se trebamo ponašati, što omogućuje spontanost i kreativnost.

Stvarnost se svakog trenutka neprestano mijenja, zbog toga je suludo imati očekivanja. Život ne slijedi naša očekivanja, već ima svoj tijek, mi nemamo kontrolu. Kada prihvatimo stvari onakvima kakve jesu i kakve nam dolaze bez da se pri tome opiremo, život postaje puno lakši. Prihvaćanje ne znači pasivnost i prestanak zauzimanja za sebe, već prestanak borbe protiv vjetrenjača. Očekivanja su životni teret kojeg se moramo osloboditi da bi nam život bio radosniji. Umjesto da budemo u sadašnjem trenutku, kroz očekivanja se ograničavamo i svoju pažnju fokusiramo na budućnost. Kada u potpunosti prihvatimo sebe i otvorimo se za sve ono što možemo postići, uvijek ćemo biti zadovoljni postignutim. Kada dozvolimo drugima da se ponašaju kako se ponašaju i od njih ne očekujemo za se ravnaju prema našim očekivanjima, prihvaćamo ih takvima kakvi jesu. Tada život postaje puno jednostavniji, jer je lišen pravila i kalupa u koje se moramo uklapati.

Biti bez očekivanja, prihvatiti sebe i druge onakvima kakvi jesmo i prepustiti se struji života ne znači nemati ciljeve i planove u životu, već znači ne ograničavati sebe i druge sa zamislima o tome kako nešto mora izgledati ili kakav ishod bi trebao biti.
Očekivanja su utezi na putu ka sreći, jer ne mogu uvijek biti ispunjena. Kada jednom otpustimo takav način postavljanja stvari, život postaje puno lakši.

Za one sa duhovnim sklonostima, ova molitva pomaže u otpuštanju očekivanja:
Bože, daj mi snage i spokoja da prihvatim ono što ne mogu promijeniti,
Daj mi hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti,
I daj mi mudrosti da razlikujem to dvoje.

– Conny Petö Đeneš      Izvor : alternativainformacije.com