Buntovnik nije onaj tko se suprotstavlja i bori protiv društva, već onaj tko ga ”ignorira”, onaj tko shvati čitavu ‘igru’ i elegantno se izvuče iz nje, bez pravljenja buke.

Društvo i predstava koja se u njemu odigrava postaju mu beznačajni. On se tome ne protivi. To i jest ljepota buntovništva, to je sloboda.

Revolucionar nije slobodan. On se konstantno bori protiv nečega – kako on može biti slobodan? On stalno reagira na nešto – kako reakcija može da bude slobodna kada je uvjetovana početnom akcijom?

Sloboda podrazumijeva razumijevanje. Pojedinac je shvatio ‘igru’, shvatio je kako ona funkcionira i kako sprečava čovjeka da se razvije, i da bude ono što jest.

Nakon što je shvatio, povukao se iz te predstave, bez ožiljka na duši. Zaboravlja i oprašta, ne zadržava nikakvu vezu s društvom, bilo da se ona zasniva na ljubavi, ili na mržnji. Za buntovnika društvo jednostavno prestane da postoji.

On može da se izolira od društva, a može i da nastavi fizički živjeti u društvu, ali on mu više ne pripada; postao je autsajder.

` Osho