Život je kao vožnja bicikle. Da bi održao ravnotežu, moraš se kretati. – Albert Einstein

Život nije prava linija. Nekada skrenemo malo lijevo, pa nastavimo malo desno. Često zastanemo. Pa opet teturamo i nikako da uhvatimo pravac. To balansiranje između krajnosti nas zamara a idealni pravac koji smo zamislili kao kolotrag za naš život, nikako da se ustali. Nakon nekog vremena nas takav život umori i pronađemo jednostavniji način putovanja. Krenemo putem koji idu svi.

Umijeće življenja se i sastoji u tome da pronađemo pravu mjeru i ustalimo se u avanturi života. Veći dio djetinjstva i mladosti pronalazimo prave vrijednosti propitkujući sve oko sebe. Najčešće griješeći ali ne odbacujući pogreške života kao nešto loše već samo kao jednu od brojnih stepenica koje sačinjavaju životno iskustvo. Svaki novi kamenčić kojeg smo pronašli i utkali u vlastiti život je naš, bez obzira kako nezgrapan, bolan ili ružan bio.

Otkrivajući sebe na tome putu, pojednostavljujemo sva iskustva i nastojimo koristiti što manje ladica u koje sve što smo iskusili ubacujemo. Jedna od najčešćih podjela jeste da je život ravnoteža tijela, uma i duše. I to su samo tri elementa koje nastojimo pohvatati u isti tren. Pretvaramo se u životnog mađioničara, ekvilibristu i opsjenara. Za sav taj uspjeh balansiranja rijetko čujemo pljesak ili odobravanje publike. Poneki zvižduk, možda.

U teoriji, sve to može izgledati zaista sjajno. Menadžiranje života kroz TO DO liste da dobijemo pravocrtni grafikon koji samo raste. Ali u praksi, teoretsko preslagivanje nam nikada nije bilo od velike pomoći. Prazne riječi sa kojima se hvalimo o uspjesima u životu možda mogu na trenutak fascinirati naše prijatelje ili zavarati i nas same. Duboko u sebi znamo da li govorimo istinu ili ne. Da li zaista živimo život sa kojim možemo biti ponosni. Da li nas ništa ne može izbaciti iz takta jer znamo što hoćemo, jer živimo život u ravnoteži.

Održavati tijelo zdravim jeste obaveza, jer bez toga naš um neće biti snažan i bistar. – Buda

Ako želimo da rezultat svih naših aktivnosti bude zadovoljavajući za nas, moramo se podjednako posvetiti svakom dijelu života. Tijelo traži svoju fizičku aktivnost, ma kako bili lijeni da se pomaknemo iz udobne fotelje. Um žudi za svojim igrama. Usmjerite ga na pravi način. Čitajte dobre knjige, gledajte inspirativne filmove i možda najvažnije, družite se sa ljudima kakvim vi želite postati. Također je i duša žedna bistre vode. Bez toga cijela priča o balansiranju pada u vodu, ali mutnu.

Stvaranje dobrih navika da svako jutro otvorite po jednu ladicu za tijelo, jednu za um i na kraju, jednu za dušu, stvoriti će ravnotežu koja dovodi do zadovoljnog života. Našeg i svih onih sa kojima se družimo. Uspjeh u životu je vezan za upornost tijela, disciplinu uma i otvorenost duše. A sve ostalo dobre stvari će nas slijediti. Naravno, svaka promjena koja nam se desi u životu bolje je da je posljedica svjesnog htijenja nego slučajna nezgoda koju nismo ni htjeli.

Kao što svako dijete kada uči hodati padne, i to nebrojeno puta, to isto dijete ustane i nastavi dalje. Ravnoteža života se postiže snažnom voljom i jasnom željom da učinimo nešto dobro od ovoga života.

Neven Ilak,  zivotjeprica.blogspot.hr

Preuzeto sa portala atma.hr