Ana je bila udana za dominantnog muškarca koji, kao u pravom tradicionalnom braku, kad bi imao potrebu za seksualnošću, ona bi to ispunjavala iako time nije bila zadovoljna. Smatrala je da je suovisnost nešto prirodno i normalno. To bi mogli nazvati ženom žrtvom. Kroz terapijski rad, otkrili smo njenu žrtvu koja se pretvorila u drugi pol, a to je feminizam u kojem je napadački govorila o svim muškarcima koji su iskorištavali žene i u tome je jedno vrijeme uživala. Ipak, nakon određenog vremena kada je završio obrazac žrtva – ljutnja, počela je otkrivati svoje prave osobine gdje je vidjela da se skrivala iza žrtve kako ne bi donosila odluke, a ulogom napadača je premještala ljutnju na muškarca. Do ovog momenta spoznaje ljudi mogu doći, međutim kada treba početi donositi odluke, većina se gubi. Do ovog aspekta postojanja koji se zasniva, kako bi rekla indijska filozofija, na razini prve i druge čakre, gdje vlada posjedovanje i želja za seksualnošću i prokreativnosti koja se ostvaruje u obitelji, došao je i Freud. Međutim, odluke koje se tiču treće čakre ili onog što na Zapadu zovemo volja, otac, super ego, tu većina biva impresionirana veličinom uspjeha, veličinom autoriteta i na toj razini funkcionira obrazac žrtva – napadač.

U višem principu razvoja gdje voljom razvijamo hrabrost zauzimanja za sebe i kreativnost, tu pronalazimo nešto više ljudi dok onu najvišu fazu koju je Fromm zvao fazom humanosti,  a Jung procesom individuacije, tu pronalazimo najmanji broj ljudi.

 

 

To je faza ostvarivanja ljubavi u kojoj mi odlučujemo koga voljeti, a to je moguće razumijevanjem procesa koji se događaju pod djelovanjem žrtva napadač.

Ana je shvatila svoju bespomoćnost u odnosu na ovisnost. Naime, njeno potiskivanje seksualnosti, odvijalo se zbog rigidnog odnosa majke i religijskog odgoja koji je zamijenila poslom. Kad je priznala bespomoćnost pred potisnutom seksualnom ovisnošću koja se nije nikada realizirala, pružila joj je olakšanje kod neprestanog kontroliranja seksualnog nagona.

Ono što svaki ovisnik zna jest bezumnost u koju bježimo jer ne želimo priznati stvarnost, a pravi ljubavnici su u stanju zbog bezumnosti uništiti vlastiti život.

Ana je shvatila vlastitu ovisnost kao problem i time više nije bila ovisna. Iako bi svi pomislili da se borila sa ovisnošću, borila se sa kontrolom. Počela je vježbati iskrenost prema sebi i uvidjela je koliko su ovisnosti utjecale na njen život. Napokon je naučila da kada i dođe do problema da ga pokuša ispričati, ali da se ne ispričava i traži oproštaj. Na taj je način naučila cijeniti samu sebe.

Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net  

Izvor : atma.hr !